Međimurska popevka, duboko ukorijenjena u lokalnu povijest, prenosi se s koljena na koljeno. Iako rijetko zapisivane, ove pjesme čuvaju priče i osjećaje „malog čovjeka“. Danas je sačuvano čak 12000 popevki koje pričaju o životu, ljubavi i svakodnevici Međimurja. Ona je neizostavan dio današnje tradicijske kulture Međimurja te omiljen i prepoznatljiv znak hrvatskog identiteta, koji pozornost privlači i izvan državnih granica.
Toplim zvucima različitih instrumenta, ali i samog glasa, željeli smo danas pokazati kako se čuva baština. Svima nam je bilo drago što su međimurski napjevi barem na trenutak zaustavili svakodnevni školski ritam.
Međimurska popevka oživjela je svaki kutak naše škole te nas podsjetila na ljepotu življenja u našem malom Međimurju.
Najprije se predstavio zbor škole uz pratnju instrumentalnog sastava pjesmom „Protuletje se otpira“.
Učenici trećeg razreda otpjevali su pjesmu „Raca plava po Dravi“, a učenik 5. razreda Roko Kolarić, uz pratnju učitelja Lajtmana na cimbalu, predstavio se pjesmom „Zvira voda“.
Ravnateljica je iskoristila priliku i čestitala Roku na predstavljanju škole na festivalu „Deca, moja deca“ u Donjoj Dubravi i osvojenom trećem mjestu.
Na kraju je viša kustosica Muzeja Međimurja Janja Kovač predstavila priču o međimurskoj popevki svim učenicima od 4. do 8. razreda prigodnom prezentacijom.
Međimurska popevka ostavljena nam je u nasljeđe. Darovali su nam ju naši stari, naše bake i naši djedovi, da ju pronosimo svijetom, da ju – kao i oni nekad, slušamo i pjevamo u svim trenucima naših života.
Uz ovakve događaje, međimurska popevka ne samo da ostaje živom tradicijom, već postaje i inspiracija za nove generacije koje s ponosom nastavljaju pričati priče svoga kraja. Cilj nam je da, ovakvim obilježavanjima, međimurska popevka živi i u budućnosti jednakom snagom kao danas.
Autori: Dubravka Horvat i Krunoslav Lajtman
